Gestacijski dijabetes je stanje poremećenog metabolizma glukoze i delovanja insulina, specifično za trudnoću - javlja između 24. i 28. nedelje kod zdravih žena, tačnije onih koje inače ne boluju od šećerne bolesti .. Zahvata 3-5% trudnica, manifestuje se povećanim nivoom glukoze u krvi , simptomima u vidu pojačane žeđi i unosa tečnosti, učestalog mokrenja , zamućenja vida, svraba kože, usporenog zarastanja rana te tvrdokornijih gljivičnih infekcija (posebno vaginalne kandidijaze), a povlači se ubrzo nakon porođaja.
Gestacijski dijabetes može uzrokovati komplikacije u trudnoći pa ga je važno što pre prepoznati kako ne bi došlo do posledica - kako za majku (infekcije urotrakta, dijabetička retinopatija, dijabetička nefropatija, preeklampsija / povišeni krvni pritisak, praćen pojavom belančevina u urinu i eklampsija / poremećaj u trudnoći kod kojeg se javljaju grčevi celog tela) tako i za plod. Povišene koncentracije šećera u krvi mogu dovesti do otežanog i / ili prevremenog porođaja, poremećaja rasta i razvoja ploda, urođenih anomalija... Deca majki s gestacijskim dijabetesom imaju veću porođajnu težinu (preko 4100 grama) od ostale dece, te imaju povećan rizik od neonatalne hipoglikemije, ali i sklonosti razvoju gojaznosti i dijabetesa tipa 2 kasnije tokom života.
Gestacijski dijabetes nastaje usled hormonalnih i metaboličkih promena u organizmu za vreme trudnoće; iako je proizvodnja insulina većinom očuvana / zadovoljavajuća, hormoni koji se luče tokom trudnoće, poput progesterona, estrogena, kortizola, sprecavaju njegovo delovanje. Rastom posteljice tokom trudnoće, navedeni se hormoni luče u sve većim količinama te u poslednjem trimestru mogu prouzrokovati značajnu insulinsku rezistenciju.
Povišen nivo glukoze u krvi ne mora nužno davati nikakve simptome pa su zbog toga izrazito važni redovni ginekološki pregledi u trudnoći, koji obuhvataju merenje nivoa glukoze u krvi i mokraći, i nezaobilazan OGTT test. Ukoliko se pojave simptomi poput izrazito velikog porasta telesne mase trudnice, pojačane gladi ili žeđi, učestalog mokrenja, učestalih vaginalnih infekcija ili zamućenja vida, o tim simptomima treba svakako upozoriti lekara, koji će preduzeti dalje mere za postavljanje dijagnoze i eventualnu primenu terapije.
Cilj lečenja je izbeći prekomernu porođajnu težinu koja komplikuje sam porod i smanjiti rizik od novorođenačkih komplikacija i sklonosti razvoja šećerne bolesti kasnije tokom života. Najvažnije terapijske mere su ishrana individualno prilagođenog kalorijskog unosa i redovno vežbanje. Dijetetske mere pomoći će otprilike 85% trudnica, ali kod 15% žena ipak se uvodi insulinska terapija. Oralni hipoglikemici (lekovi koji se inače uzimaju u dijabetesu tip 2) kontraindikovani su u trudnoći, pa se stoga odmah uvodi insulinska terapija.
Kod većine žena odmah nakon porođaja dolazi do spontane normalizacije nivoa šećera u krvi. Gestacijski dijabetes može se i ne mora se manifestovati u sledećim trudnoćama.
izvor-http://www.centarzdravlja.rs/